Rehabilitacija kriminalaca i etiketiranje oficira
Mnogo je toga što našu zemlju čini čudnom, nepoželjnom a možda i jedinstvenom u ovom svetu. Naslov članka je motivisan jednim ali stvarno čudnim fenomenom koji još nije video svetlo dana. Verovatno se pitate kako je moguće da se napravi veza između kriminalaca i naših vojnih oficira Vojske Srbije. Nema ovde veze vec jednostavnog poređenja između te dve grupe ljudi. Neko se bori za ovu našu zemlju a neko je potkrada, urušava i čini mnogo loših stvari našim građanima. Verujem da pravite razliku ko je ko u ovom skromnom opisu njihovih karaktera. Kao što sam i prethodno napisao, postoji jedan fenomen koji u našoj zemlji nije poznat široj javnosti. Naime, dobro je poznato svima da određene grupe kriminalaca nakon učinjenog krivičnog dela i odsluženja zaslužene kazne, mogu biti rehabilitovane. Ta rehabilitacija se kreće čak i do brisanja u evidenciji koju vodi policija pa čak i do te mere da nije nikad bilo krivične sankcije. Upravo jedna od uloga krivičnih sankcija jeste i resocijalizacija prestupnika i potpuna adaptacija u društveni život.
Danas u Vojsci Srbije ne postoje mehanizmi koji će rehabilitovati naše oficire, ako si nekad bio loš uvek ćeš biti, ako si nekad imao negativnu službenu ocenu uvek će ti ona biti stigma tvog rada, ako si nekad bio loš a danas dobar nikad nećeš biti dobar jer si bio nekad loš. Šta onda reći a da se ne zapitamo zašto u vojsci ne postoje načini i da se ta negativna službena ocena briše i nikad više ne spominje. Nemojte tražiti odgovor, nema ga ali jedna istina postoji a to je da ne postoji neko sredstvo koje će te ljude rehabilitovati. Ako se stavite bar jedan trenutak u ulozi oficira sigurno će te prepoznati da je motiv raditi taj posao društveni status, privlačnost unoforme, sigurnost u mnogim aspektima koje ne možete naći u nekim drugim oblastima, unapređenje u činove, usavršavanje i školovanje i tako dalje i tako dalje.
Mnoge godine u kojima se lila krv je iza nas, ali iza naših oficira nije, osećaju posledice jer nemaju stanove, odvojenost od porodice, život po kasarnama i bazama, neplaćen prekovremeni rad, angažovanje u kriznim i ratnim vremenima. Uz sve to ako ste nekad bili loši pisali su vam službene ocene koje po svom sadržaju, obimu elemenata ocenjivanja a da ne govorimo o subjektivizmu tih ocena, zaslužuju pažnju objektivnog stava koji itekako nedostaje vojsci. Drugim rečima, ako ste imali negativnu ocenu nekada u karijeri, ni jedna naredna neće biti nešto viša, primera radi, imali ste slabu ocenu, sledeća će biti dobra ali ni ona nije dobra jer nije vrlo dobra, vrlo dobru nećete dobiti jer ste imali slabu ocenu i tako u krug. Možete raditi najbolje od svih ali nikad nećete bit dobri jer ste nekad bili loši. Šta onda ovaj narod može očekivati od oficira, jednostavno ništa. Njemu je ta etiketa lošeg oficira zašivena i neće je moći skinuti, zbog te etikete neće moći da se školuje na vojnim višim školama, zbog te etikete neće moći da uči strane jezike, zbog te etikete neće biti unapređen u viši čin. Šta onda oficiru preostaje osim da napravi krivično delo zbog kojeg će biti rehabilitovan. Ovo je mala šala a koliko je daleko od istine to ova država treba da proceni. Verujte da mnogo oficira u Vosjci Srbije ima koji su onda kad je trebalo bili i više nego odlični ali kad je nastao mir oni su i dalje loši jer imaju pečat lošeg od pre nego je rat počeo.